Veliki infrastrukturni projekti u BiH – Ulaganja koja se višestruko isplate

Bosna i Hercegovina suočava se s posebnim izazovima u izgradnji i modernizaciji infrastrukture. Geografske prepreke, složen politički sistem i ograničeni finansijski resursi značajno usporavaju procese koji su u susjednim državama uveliko zaživjeli. Ipak, posljednje dvije decenije donijele su pomake, prije svega kroz projekte koji se realiziraju uz pomoć međunarodnih finansijskih institucija, Evropske unije i bilateralnih partnera.

U ovom tekstu naglasak će biti stavljen na Koridor 5c, najveći i najznačajniji infrastrukturni projekat u Bosni i Hercegovini nakon rata, ali će se analizirati i druga saobraćajna ulaganja koja oblikuju razvojnu perspektivu države, modernizacija željeznica, ulaganja u aerodrome, gradnja brzih cesta i unapređenje lokalne infrastrukture.

Koridor 5c dio je transevropske saobraćajne mreže (TEN-T) i povezuje Budimpeštu u Mađarskoj s lukom Ploče u Hrvatskoj, prolazeći kroz Bosnu i Hercegovinu u dužini od oko 335 kilometara. Smatra se „kralježnicom“ bosanskohercegovačkog autoputnog sistema, budući da povezuje sjever i jug zemlje, ali i predstavlja direktnu vezu s Jadranskim morem i centralnom Evropom.

Koridor 5c nije samo putna dionica, to je investicija u regionalnu integraciju, trgovinu i privredni razvoj. Za BiH, koja je izvozno orijentisana ekonomija, brza i sigurna veza s EU tržištima od presudne je važnosti. Preko 70% vanjskotrgovinske razmjene BiH odvija se s članicama EU, pa je jasno da svaka minuta kraćeg transportnog puta znači uštedu, veću konkurentnost i privlačenje investicija.

Osim ekonomskog značaja, ovaj koridor ima i simboličnu dimenziju. On je dio procesa evropskih integracija, jer BiH kroz ovakve projekte pokazuje spremnost da usklađuje svoje standarde s evropskim.

Radovi na Koridoru 5c započeli su 2000-ih godina, ali su se odvijali sporo zbog složene procedure odlučivanja i finansijskih ograničenja. Do 2025. godine, izgrađeno je oko 140 kilometara, dok je ostatak u različitim fazama planiranja ili gradnje. Najzahtjevniji dijelovi, poput dionice Prenj sa tunelom dužine preko 10 kilometara, predstavljaju inženjerski i finansijski izazov.

U Federaciji BiH intenzivno se gradi niz dionica između Zenice i Mostara, dok se u Republici Srpskoj završava dionica kod Doboja. Finansijska sredstva obezbjeđuju se kombinacijom kredita Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Evropske investicijske banke (EIB), OPEC fonda, grantova EU kroz WBIF (Western Balkans Investment Framework), te domaćih prihoda od akciza i putarina.

Unatoč značajnim ulaganjima, proces izgradnje suočava se s brojnim izazovima poput političke neusklađenosti između entitetskih vlasti usporava donošenje odluka, kompleksne geologije Bosne i Hercegovine koja povećava troškove gradnje, posebno na području Hercegovine. Isto tako korupcija i netransparentnost u javnim nabavkama dovode do sumnji u efikasnost korištenja sredstava.

Pored Koridora 5c, u BiH se razvijaju i projekti brzih cesta i modernizacije postojećih magistralnih puteva. Među njima se izdvaja:

– Brza cesta Sarajevo – Goražde: od strateškog značaja za povezivanje Gornjedrinske regije s glavnim gradom.

– Brza cesta Lašva – Nević Polje: značajna za Srednju Bosnu, gdje je privreda izuzetno razvijena.

– Modernizacija magistralnih puteva koje finansira JP Ceste Federacije BiH i JP Putevi RS, s ciljem povećanja sigurnosti saobraćaja i protočnosti.

Ovi projekti imaju regionalni značaj jer doprinose ravnomjernijem razvoju zemlje i smanjenju saobraćajnih gužvi u gradskim centrima.

Željeznice – zaboravljeni potencijal

Dok se autoputevi nalaze u fokusu, željeznice BiH ostaju infrastrukturno zapuštene. Željeznice Federacije BiH i Željeznice Republike Srpske suočavaju se s problemima zastarjele opreme, niskog nivoa sigurnosti i velikih dugova.

Ipak, postoje pokušaji modernizacije, posebno na koridoru Šamac – Doboj – Sarajevo – Mostar – Čapljina, koji je dio evropske mreže. EU je izdvojila sredstva za unapređenje signalizacije, rekonstrukciju pruga i digitalizaciju sistema upravljanja. Ulaganja u željeznice važna su i iz ekoloških razloga, jer željeznički transport smanjuje emisije CO₂ i može postati konkurentan u teretnom transportu.

Unska pruga historički je željeznički pravac koji je spajao Zagreb s Dalmacijom prolazeći dolinom rijeke Une i kroz područje sjeverozapadne Bosne (Bihać, Novi Grad) do Knina, odakle je bila veza za Split. Pruga prolazi kroz složen planinski teren s mnogim tunelima i mostovima.

Stanje infrastrukture danas

Pruga je nakon rata i decenijama zapostavljana. Mnogi objekti su devastirani, pruga je djelomično uništena, kontaktna mreža i signalizacija su u lošem stanju, a određeni dijelovi su van upotrebe ili služe samo za ograničeni lokalni teretni/tehnički saobraćaj. Postoje i mjesta gdje su objekti oštećeni ili zarasli.

Redovni međunarodni putnički saobraćaj na ovoj osi praktično je prekinut još od rata; povremene lokalne linije su se ukidale ili bile reducirane (npr. prestanak nekih relacija u 2010-tim). Uglavnom danas putnici između Bihaća i Splita koriste autobusnu ili cestovnu vezu. Postoji interes i najave za ponovno uspostavljanje putničkog saobraćaja, ali to je još u fazi planova.

Obnovljeni dijelovi Unske pruge

U posljednjih nekoliko godina bilo je manjih projekata sanacije: primjerice sanacija kontaktne mreže na dionici Blatna – Bihać (dužine oko 47 km) i povremeni radovi na održavanju. Željeznice Federacije BiH i lokalne vlasti ističu da postoji plan i politička volja za revitalizaciju Unske pruge kao strateške veze prema Jadranu. Međutim, ti radovi su djelomični i ne predstavljaju potpuni povratak prije-ratnog kapaciteta.

Međudržavna i koordinacijska pitanja i planovi

Pruga prelazi u više navrata međunarodnu granicu (HR/BiH), pa svako ozbiljnije obnavljanje traži koordinaciju, investicije i sporazume dviju država (te usklađivanje tehničkih standarda, sigurnosti i carinskih procedura). To je i jedan od razloga zašto obnova ide sporo, pored tehničkih i finansijskih prepreka. Ipak, u posljednje dvije-tri godine tema revitalizacije Unske pruge postala je prioritet (sastanci lokalnih vlasti i uprave Željeznica FBiH; spominju se studije opravdanosti i planovi za obnovu putničkog i teretnog saobraćaja). Sve to uz ideju da bi ona mogla ponovo postati važna trasa za povezanost BiH s lukama i Jadranom. Realizacija zahtijeva dugoročne planove, međunarodne investicije i strateška partnerstva. Dok se ne obezbijede značajnija finansijska sredstva i međudržavna koordinacija, povratak potpunog saobraćaja na cijeloj trasi ostaje postupno i dugoročno pitanje.

Glavni problemi i izazovi za potpuno obnavljanje

Veliki investicioni troškovi za obnovu pruge, tunela i mostova su definitivno ključni problemi. Zastarjela ili uništena signalizacija i kontaktna mreža. Potreba za koordinacijom i zajedničkim financiranjem između BiH i Hrvatske usporava planove. Administrativne/pravne prepreke i ograničeni operativni kapaciteti željezničkih operatora je veliki izazov. Potencijalna ekonomska neisplativost pojedinih dionica bez jasnog teretnog ili putničkog prometa baca obnavljanje ove dionice pruge u drugi plan.

Tuzla kao baza niskobudžetnih kompanija

Nakon dvije godine pauze, Wizz Air ponovno je otvorio bazu u Tuzli, čime je dodatno jačao svoju prisutnost u Bosni i Hercegovini i istočnoj Evropi.

Generalni direktor Wizz Aira Hungary Roland Tischner, tim povodom, za Fenu je govorio o strateškom značaju Tuzle za kompaniju, planovima o novim linijama te očekivanjima od ovog tržišta.

Kazao je da je Tuzla za Wizz Air veoma zanimljiva lokacija i da predstavlja ključnu tačku u centralnoj i istočnoj Evropi.

– Prvobitno smo otvorili bazu prije deset godina, ali smo je zbog operativnih i ekonomskih faktora privremeno zatvorili. Sada smatramo da je Tuzla ključna tačka u centralnoj i istočnoj Evropi. Povećavamo obim posla na istočnoevropskom tržištu i Tuzla, kao i Bosna, su strateški važni za naše planove. Trenutno smo fokusirani na prvi bazni avion koji stiže u decembru, a drugi dolazi u martu. Ne želim spekulirati o daljnjim planovima. Optimistični smo i vidimo tržište vrlo pozitivno, a Tuzla nudi mnogo mogućnosti za razvoj, kako za posjete prijateljima i porodici, tako i za gradski turizam i godišnje odmore – kazao je Tischner.

On dodaje da im je cilj, pored vlastitih interesa, dati doprinos i lokalnoj ekonomiji.

“Većina putnika dolazi zbog posjeta porodici i prijateljima, ali očekujemo i značajan broj turista koji će koristiti linije za city break ili godišnje odmore. Cilj nam je povećati posjećenost destinacija i doprinijeti lokalnoj ekonomiji. Zato smo uveli i liniju za Larnacu, zbog turizma”, rekao je direktor Wizz Aira Hungary.

Ističe da je saradnja sa lokalnim vlastima i aerodromskim osobljem izuzetno dobra te da poznaju ovo tržište.

“Tu smo prisutni već 13 godina i vidimo potencijal za dalji razvoj. Fokusiramo se na stabilnu i kvalitetnu uslugu, a sve nove linije planiramo prema operativnim mogućnostima i potražnji. Pored aviolinija, uposlit ćemo direktno 100 osoba, a indirektno još oko 500”, kazao je Tischner.

Za sada je, kaže, prioritet uspostavljanje baze sa dva aviona i stabilizacija operacija.

“Daljnje projekte ćemo objavljivati kad za to bude pravi trenutak, ali možemo reći da Tuzla ima veliki potencijal i da očekujemo povećanje broja linija u narednim godinama”, kazao je Tischner za Fenu.

On je dodao da će u Tuzli stacionirati dva nova aviona Airbus A321neo, koji su najmoderniji uskotrupni avioni na tržištu, energetski efikasni i sa znatno manjim emisijama buke i CO₂ te da očekujeu da će iz Bosne i Hercegovine prevesti dodatnih 500.000 putnika, dok će Tuzla biti središte operacije u zemlji.

Od 12. decembra Wizz Air, kako je najavljeno, pokreće četiri linije – za Keln, Hamburg, Mastriht i Malme – dok od marta slijede dodatne destinacije, uključujući Berlin, Pariz i Larnaku na Kipru. Karte su već dostupne po cijenama od 20 do 28 eura po letu.

Mostar sa sezonskim letovima i fokusom na turizam

Ulaganja u modernizaciju terminala, produženje pista i digitalne kontrole letenja dio su šire strategije povezivanja BiH sa svijetom. EU fondovi, ali i partnerstva s privatnim aviokompanijama, doprinose rastu ovog sektora.

Uskoro počinje i izgradnja petog BiH aerodroma u Bihaću, koji je trenutno u fazi dobivene urbanističke suglasnosti i otkupljenog zemljišta građana eksproprijacijom.

Vojni aerodrom

Aerodrom Željava je nekada bila vojna baza. Smješten je na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u planini Plješivica, u blizini Bihaća. Sastoji se od velikog podzemnog kompleksa sa tunelima/hangarima, više pista i vojnih objekata. Nakon rata aerodrom je bio napušten i u značajnoj mjeri devastiran. Dio prostora je minski sumnjiv (postoje mine i neeksplodirana sredstva). Bosanski dio aerodroma je deminiran. Zajedno su radile Agencija za miniranje Bosne i Hercegovine (BH MAC), Aero klub Željava, vlasti Unsko-sanskog kantona i grada Bihaća.

Većina turistički interesnih objekata, starih hangara ili garaža, nalaze se s hrvatske strane, dok bosanski dio ima značajno manje infrastrukture i veći broj prepreka (legalnih, sigurnosnih, infrastrukturnih).

Plan je da se dionica piste (PSS broj 5) stavi u funkciju letjelišta (za sportske i male letjelice). Aero klub Željava preuzeo je dio objekata na korištenje na određeni period radi tog cilja. Pribavljanje dokumentacije, eksproprijacija zemljišta su u toku. Anel Hadžić, direktor JP „Aerodrom Bihać“, izjavio je da je pretpripremna faza – najzahtjevnija – značajno odmakla (~70% posla). Predviđa se da bi aerodrom mogao početi s radom (funkcionisati kao aerodrom odnosno letjelište) do 2027. godine.

Gradnja piste i osnovne infrastrukture su sljedeći koraci, ali su uvjetovani zakonskim regulativama, ugovorima (uključujući i dogovor s Hrvatskom o korištenju zračnog prostora), urbanističkim dozvolama, tehničkim uslovima.

Na lokalnom nivou, nekoliko gradova pokrenulo je projekte unapređenja javnog transporta. Sarajevo je, uz podršku EBRD-a, krenulo u obnovu tramvajske i trolejbuske flote, dok Banja Luka razvija autobuski sistem s električnim vozilima. Cilj je smanjenje zagađenja i rasterećenje saobraćaja u urbanim sredinama.

Uticaj na privredu i društvo

Veliki infrastrukturni projekti u BiH imaju višestruke efekte. Ekonomski rast kroz građevinski sektor, nova radna mjesta i privlačenje investicija. Regionalna povezanost, jer BiH prestaje biti „saobraćajno slijepo crijevo“ Balkana. Turistički razvoj, posebno u Hercegovini i Sarajevu, gdje bolja povezanost povećava broj posjeta.

Socijalna kohezija, jer putevi i pruge povezuju udaljene dijelove zemlje i olakšavaju komunikaciju među ljudima. Međutim, ako se projekti ne budu realizirali transparentno i u skladu s najboljim praksama, postoji opasnost da veliki dugovi postanu teret za buduće generacije.

Koridor 5c, kao najveći i najvažniji projekat, predstavlja simbol evropskih integracija i priliku za ekonomski rast. Međutim, njegova izgradnja mora biti praćena paralelnim ulaganjima u željeznice, aerodrome i lokalne saobraćajne mreže kako bi se postigla balansirana i održiva mobilnost.

Veliki infrastrukturni projekti nisu samo pitanje betona i asfalta, oni su pokazatelj vizije države, njene sposobnosti da planira dugoročno i da osigura kvalitetniji život građanima. BiH, iako mala i kompleksna država, kroz ulaganja u saobraćaj može nadmašiti svoje unutrašnje podjele i postati pravi most između Jadrana i Evrope.

S.V.