Reindustrijalizacija BiH – ima li svijetlih primjera?

Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u socijalističkoj Jugoslaviji. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se uvozila.

I danas se vide posljedice centralnog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.

Reindustrijalizacija Bosne i Hercegovine zahtijeva usklađen, višeslojan pristup: kombinaciju državnih i entitetskih politika, poticaja za privatne investicije, jačanje financijskih instrumenata razvoja, ulaganja u infrastrukturu i ljudske resurse te ciljano pozicioniranje na tržišta izvoza i regionalne dodane vrijednosti. Cilj je vratiti i modernizirati industrijski potencijal, povećati zaposlenost i izgraditi konkurentne lance vrijednosti, uz održiv i otporniji model proizvodnje.

Nakon dugogodišnjeg oslanjanja na uvoz i nedovoljno korištenje domaćih kapaciteta, reindustrijalizacija se nameće kao nužan korak, ali i kao prilika da zemlja izgradi otporniji i konkurentniji gospodarski model. Stručnjaci upozoravaju da takav proces mora biti strateški vođen, a ne prepušten stihiji, jer samo koordiniranim djelovanjem državnih i entitetskih institucija, privatnog sektora i razvojnih banaka može donijeti rezultate.

Prvi uvjet za povratak proizvodnje je predvidljivo i stabilno okruženje. Investitori, bilo domaći ili strani, traže jasan okvir poreznih i regulatornih politika, bržu i jednostavniju administraciju te sigurnost da će pravila vrijediti dugoročno. BiH je do sada često gubila kapital upravo zbog političke i regulatorne nesigurnosti. Reindustrijalizacija se zato mora temeljiti na fiskalnim i pravnim olakšicama koje privlače ulaganja, ali i na specifičnim subvencijama za modernizaciju postrojenja i otvaranje novih proizvodnih pogona.

No, nije realno očekivati da će se oživjeti svaka grana industrije. Strateški iskorak podrazumijeva usmjeravanje na one sektore u kojima BiH ima prirodne ili tržišne prednosti. Metalna i strojarska industrija, prehrambena prerada, farmacija, proizvodnja medicinske opreme, ICT i rješenja za industrijsku automatizaciju te sektor obnovljivih izvora energije izdvajaju se kao područja u kojima je moguće graditi lanac dodane vrijednosti i pronaći prostor na europskom tržištu.

Posebnu ulogu u tom procesu imaju razvojne banke. Njihova je zadaća osigurati dugoročne kreditne linije za poduzeća koja žele modernizirati pogone, uvesti nove tehnologije ili ući u izvoz. Povoljne kamate, jamstveni fondovi i subvencioniranje ulaganja u istraživanje i razvoj mogu biti presudni da mala i srednja poduzeća dobiju priliku ući u ozbiljniju tržišnu utakmicu. Paralelno s tim, potrebna je snažna koordinacija između entitetskih i državnih institucija kako bi se izbjeglo rasipanje resursa i preklapanje poticaja.

Ništa od toga neće biti održivo bez ulaganja u ljude. BiH se već suočava s kroničnim nedostatkom kvalificirane radne snage, a industrijski sektor posebno trpi. Model dualnog obrazovanja, koji povezuje škole i poslodavce, nudi realan odgovor: učenici stječu znanje i praksu, a tvrtke dobivaju kadrove spremne za rad. Uz to, programi prekvalifikacije i suradnja sveučilišta s industrijom mogu osigurati prijenos znanja i tehnologije, što je nužno za modernizaciju proizvodnje.

Reindustrijalizacija također mora pratiti zelenu i digitalnu tranziciju. Subvencije za energetski učinkovite tehnologije, poticanje reciklaže i proizvodnje komponenti za obnovljive izvore mogu pomoći da se domaća industrija uključi u globalne trendove. To nije samo pitanje ekologije, nego i konkurentnosti: europska tržišta sve više traže proizvode s niskim ugljičnim otiskom i visokim tehnološkim standardima.

Infrastruktura je još jedno usko grlo. Bez kvalitetnih cesta, željeznice, stabilne i jeftine energije te industrijskih zona s gotovom infrastrukturom, teško je očekivati ozbiljniji priljev ulaganja. BiH mora razmišljati o velikim logističkim koridorima i boljoj povezanosti s europskim tržištima, ali i o lokalnim rješenjima poput industrijskih parkova u kojima su poduzetnicima dostupni svi resursi.

Naposljetku, mjere reindustrijalizacije treba mjeriti kroz konkretne pokazatelje: broj novih investicija, rast izvoza prerađene robe, zapošljavanje u industriji i ulaganja u istraživanje i razvoj. Samo tako moguće je razlikovati stvarne rezultate od političkih obećanja.

BiH ne mora iznova izmišljati industriju, ali mora pametno usmjeriti resurse. Ako se stvore uvjeti za ulaganja, podrži domaće poduzetnike i obrazovni sustav prilagodi potrebama tržišta, zemlja može ponovno pokrenuti proizvodnju. Reindustrijalizacija nije samo ekonomsko pitanje, već i društvena strategija koja može osigurati nova radna mjesta, veći izvoz i veću otpornost gospodarstva. U tome leži prilika da BiH napokon iskoristi svoje potencijale i izađe iz začaranog kruga deindustrijalizacije i ovisnosti o uvozu.

„3G“ uspjeh: Grude, Gračanica i Goražde kao simboli poslijeratnog gospodarskog uzleta

U poratnim godinama, kada je Bosna i Hercegovina prolazila kroz proces oporavka i tranzicije, malo je tko mogao predvidjeti da će upravo manja mjesta poput Gruda, Gračanice i Goražda postati simboli uspješne reindustrijalizacije i novih poslovnih modela. No, danas se upravo ta tri grada često ističu kao primjeri poduzetničke snage i sposobnosti domaćih tvrtki da izrastu u regionalne i europske igrače.

Grude su posebno postale prepoznatljive zahvaljujući brendu Violeta, koji je od lokalne ideje prerastao u vodećeg proizvođača higijenskih proizvoda u regiji. Uz Violetu, važno je spomenuti i Mepas, distributerskog diva koji posluje diljem regije, te tvrtku Feal, specijaliziranu za aluminijsku industriju i prisutnu na zahtjevnim europskim tržištima. Ova hercegovačka općina danas je jedno od najsnažnijih poslovnih središta u zemlji.

Gračanica je već desetljećima poznata po snažnom poduzetničkom duhu. Uz tvrtke poput Fortituda, Plaminga, Tringa i Grafopaka, nezaobilazan je i Širbegović Inženjering, koji je nakon rata prerastao u jednu od najvažnijih građevinskih kompanija u jugoistočnoj Europi. Specijaliziran za montažne betonske konstrukcije, Širbegović izvozi u više od deset zemalja Europske unije, od Njemačke i Austrije do skandinavskih država. Njegovi projekti obuhvaćaju industrijske pogone, trgovačke centre, stadione i logističke centre, čime BiH uspješno dokazuje svoje inženjerske i izvozne kapacitete.

Goražde, grad na Drini, postao je središte industrije koja je BiH povezala s globalnim lancima vrijednosti u automobilskoj industriji. Prevent Group proizvodi za najveće svjetske brendove poput Volkswagena i BMW-a, dok Bekto Precisa i Emka Bosnia osiguravaju precizne alate i komponente bez kojih automobilistička industrija ne bi mogla funkcionirati. Ove kompanije ne samo da zapošljavaju tisuće ljudi, već su i važan motor izvoza BiH.

Tri „G“ – Grude, Gračanica i Goražde – nisu samo slučajnost na gospodarskoj karti BiH. One su dokaz da i u zahtjevnim uvjetima, uz poduzetnički duh i stratešku povezanost s globalnim tržištima, manja mjesta mogu postati centri razvoja i stabilnosti. Njihova iskustva mogu poslužiti kao model i inspiracija drugim sredinama koje nastoje pronaći svoje mjesto u poslijeratnoj ekonomskoj stvarnosti.

Gradovi koji su ekonomski opstali

I Tuzla je nakon rata uspjela zadržati status jednog od ključnih industrijskih centara Bosne i Hercegovine. Grad s dugom tradicijom u rudarskoj, kemijskoj i energetskoj industriji danas predstavlja stabilnu gospodarsku bazu za cijelu regiju.

Najpoznatije tvrtke iz Tuzle odražavaju raznolikost i tradiciju grada. Solana Tuzla već desetljećima proizvodi sol i kemijske proizvode koji se izvoze u regiji. Tuzlanski Koks i Tuzla Cement opskrbljuju industriju energijom i građevinskim materijalima.

Brčko distrikt BiH se izdvaja kao jedan od najdinamičnijih industrijskih centara u zemlji. Prema podacima iz 2023. godine, 99 najuspješnijih poduzeća u Brčkom ostvarila su ukupne prihode od oko 5,23 milijarde KM, uz 145,5 milijuna KM neto dobiti. Sva ta poduzeća zabilježila su rast prihoda u odnosu na prethodnu godinu, što nije bio slučaj u sličnom rangiranju na razini BiH.

Ključne industrije u Brčkom uključuju energetiku i trgovina energentima. Kompanija Alfa Global prednjači u trgovini naftnim derivatima, a u proizvodnji i preradi hrane dominira tvrtka Bimal, koja je i lider u preradi uljarica kako u zemlji, tako i u regionu.

U okviru BIMAL Grupe posluju tri prerađivačke kompanije BIMAL d.d. Brčko, BIMAL SUNCE Sombor i BIMAL BEČEJKA. Brčko također razvija prvu slobodnu ekonomsku zonu, što dodatno potiče privlačenje stranih investicija i razvoj poduzetničkog okruženja.

Na svoju prehrambenu industriju ponosan je i Prijedor, iako je smatran kao tradicionalno industrijska sredina koja je svoj ekonomski razvoj bazirala na eksploataciji prirodnih resursa poput željezne rude, gipsa, krečnjaka, gline, kvarcnog pijeska i drveta.

U Prijedoru se proizvodi najpoznatiji keks – Kraš, kroz fabriku keksa Mira, koja je i članica Kraš grupe. No, bogati mineralno-sirovinski kompleksi i rezerve drvne mase omogućili su razvoj rudarstva, poljoprivrede, drvne i metalske industrije.

Metalna industrija Prijedor (MIP) je vodeći proizvođač metalnih konstrukcija i dijelova, s proširenim proizvodnim kapacitetima i moderniziranom opremom.

Prijedor ima razvijenu drvnu industriju, s brojnim tvrtkama koje se bave preradom drveta i proizvodnjom drvenih proizvoda. Eksploatacija prirodnih resursa poput željezne rude i drugih minerala i dalje je važan sektor u Prijedoru.

Slično je i s gradom Milići u istočnom dijelu Republike Srpske izdvaja se kao primjer kako rudarska i industrijska tradicija mogu biti osnova za održivi lokalni razvoj. Iako manjih dimenzija u usporedbi s velikim industrijskim centrima BiH, Milići su izgradili stabilnu gospodarsku bazu kroz kombinaciju eksploatacije prirodnih resursa, proizvodnje i malog i srednjeg poduzetništva.

Boksit a.d. Milići, vodeći proizvođač boksita u zemlji, djeluje i u pratećim sektorima poput metalne industrije, građevinarstva, transporta i prehrambene proizvodnje. Kompanija je ključni poslodavac i generator gospodarske aktivnosti u regiji. Pored toga, Samatini Ltd proizvodi visokokvalitetne višeslojne parkete pod brandom LAMAR za tržišta jugoistočne i zapadne Europe.

Tekstilna industrija: Od male radionice do lidera tekstilne industrije

Važno je spomenuti i kompaniju Alma Ras d.o.o. iz Olova, osnovana 1998. godine, započela je kao mala obiteljska radionica, a danas je vodeći proizvođač donjeg rublja i spavaćeg programa u Bosni i Hercegovini. S proizvodnim pogonima u Olovu, Visokom, Varešu i Srebrenici, Alma Ras godišnje proizvede više od 18 milijuna proizvoda, izvozeći 72 posto svoje proizvodnje u zemlje Europske unije i šire.

U 2024. godini, Alma Ras ostvarila je prihod od 73 milijuna KM, s neto dobiti od pet milijuna KM. Kompanija zapošljava preko 1.200 radnika, a njezini brendovi uključuju “Alma Ras”, “Manners” i “AR Family”. Osim vlastite proizvodnje, Alma Ras pruža usluge za globalne brendove poput Triumph i Calzedonia.

Nedavno je otvoren novi proizvodni pogon u Visokom, koji se prostire na 4.000 kvadratnih metara i opremljen je s 220 modernih šivaćih strojeva. Ovaj pogon godišnje može proizvesti devet milijuna komada proizvoda i zapošljava 240 radnika. Do sada je proizvedeno više od tri milijuna komada gotovih proizvoda koji se izvoze u zemlje Europske unije i šire.

Poslijeratna Bosna i Hercegovina pokazuje da čak i u složenim ekonomskim uvjetima postoje sredine koje su uspjeli očuvati i razviti industrijsku bazu. Sve ove sredine zajedno ilustriraju otpornost i inovativnost domaće industrije, te pokazuju da Bosna i Hercegovina, unatoč izazovima, ima potencijal za regionalnu konkurentnost, izvoz i održivi gospodarski rast. Primjeri ovih gradova svjedoče da i manji industrijski centri, uz strateški razvoj i poduzetnički duh, mogu postati pokretači lokalnog i regionalnog razvoja.