Metalurška industrija: modernizacija i nova ulaganja

Metalurška industrija u Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od ključnih stupova nacionalne ekonomije, sa dubokim korijenima u historiji zemlje i vitalnom ulogom u izvoznim aktivnostima. Decenijama je ovaj sektor bio nosilac stabilnosti, zapošljavanja i prosperiteta, doprinoseći oko 35 posto ukupnog izvoza zemlje i čak 47 posto izvoza Federacije BiH.

U kontekstu globalnih promjena, poput tranzicije ka zelenoj ekonomiji, tehnoloških inovacija i geopolitičkih izazova, metalurška industrija u BiH ulazi u fazu intenzivne modernizacije i privlačenja novih ulaganja. Ovaj članak istražuje trenutno stanje sektora, ključne izazove, nedavne investicije i perspektive za budućnost, koristeći najnovije podatke iz relevantnih institucija poput Agencije za statistiku BiH (BHAS), Vanjskotrgovinske komore BiH (VTK BiH), Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, te međunarodnih izvora kao što su ArcelorMittal i Pavgord Group. Poseban naglasak stavljen je na događaje iz 2025. godine, koji ukazuju na pomake u vlasništvu i strateškim smjernicama.

Historijski kontekst i razvoj sektora

Metalurška industrija u BiH ima dugu tradiciju, datirajući još iz perioda bivše Jugoslavije, kada su veliki industrijski kompleksi poput Željezare Zenica i Aluminija Mostar bili simboli industrijskog razvoja i samodostatnosti. Tijekom socijalističkog perioda, ovi objekti su proizvodili ogromne količine čelika, aluminija i drugih metala, opskrbljujući ne samo domaće tržište već i izvozeći u zemlje Istočnog bloka i Zapadne Europe. Ratovi 1990-ih godina devastirali su infrastrukturu, ali postratna obnova, uz pomoć stranih investitora poput ArcelorMittala, omogućila je oporavak. Danas, sektor obuhvata širok spektar aktivnosti: od proizvodnje osnovnih metala (kao što su aluminij, željezo i čelik) do prerađenih proizvoda poput metalnih konstrukcija, dijelova za autoindustriju, elektroindustriju, mašine i opremu. Prema podacima VTK BiH, metalni sektor je u 2022. godini ostvario rekordni izvoz od skoro 7,5 milijardi KM, što predstavlja porast od 25 posto u odnosu na 2021. godinu. Međutim, 2023. godina donijela je pad izvoza na 6,9 milijardi KM, sa deficitom od 3,5 milijardi KM zbog većeg uvoza (10,4 milijarde KM). Ovi brojevi ukazuju na otpornost sektora, ali i na potrebu za strukturnim reformama kako bi se osigurala dugoročna održivost.

U 2024. godini, prema preliminarnim podacima BHAS-a, industrijska proizvodnja u februaru zabilježila je rast od 2,1 posto u odnosu na isti period 2023. godine. Posebno se ističe oblast proizvodnje baznih metala (rast od 65,8 posto), proizvodnje motornih vozila i prikolica (46,6 posto) te gotovih metalnih proizvoda (15,7 posto). Zapošlenost u sektoru ostaje značajna: u 2023. godini, prerađivačka industrija zapošljavala je 168.960 radnika, od čega oko 35.000 u metaloprerađivačkom sektoru. Više od 70 posto kompanija u ovom sektoru bavi se prerađenim metalnim proizvodima, ostvarujući 46 posto ukupnog prometa. Najveći broj kompanija proizvodi metalne konstrukcije (30 posto), usluge mašinske obrade (24 posto), metalna vrata i prozore (12 posto) te ostale metalne proizvode (9 posto). Ukupno, u FBiH postoji oko 1.721 registriranih entiteta u metalnom i elektro sektoru, sa fokusom na gotove metalne proizvode (794), električnu opremu (98) i mašine (156). Zaposlenost je oko 28.249 radnika, sa padom u baznim metalima, ali rastom u auto dijelovima.

BiH ima snažnu povezanost sa automobilskom industrijom, gdje se preko 90 posto proizvodnje izvozi u više od 30 zemalja širom svijeta. Globalni proizvođači vozila oslanjaju se na kvalitetnu radnu snagu u BiH, što sektor čini dinamičnim i izvozno orijentiranim. Preko polovine izvoza plasira se na četiri glavna tržišta: Njemačku, Sloveniju, Austriju i Hrvatsku. U 2023. godini otvorena su nova tržišta, poput Finske, gdje je izvoz metalne elektroindustrije porastao za 257 posto. Glavni izvozni proizvodi uključuju aluminij, čelik i automobilske komponente, prvenstveno usmjerene na EU i CEFTA tržišta. Sektor je karakteriziran malim preduzećima koja nabavljaju modernu kompjuterizovanu opremu i nastoje pratiti savremenu tehnologiju, pri čemu mnoge fabrike proizvode poluproizvode za strane kompanije u EU i susjednim zemljama.

Izazovi pred sektorom: Od fluktuacija cijena do ekoloških standarda

Unatoč impresivnim rezultatima, metalurška industrija suočava se sa brojnim izazovima koji ugrožavaju njenu konkurentnost. Pandemija COVID-19, ratovi u Ukrajini i Bliskom istoku, te globalne krize u lancima snabdijevanja doveli su do fluktuacija cijena sirovina poput čelika, aluminija i bakra. Geopolitički događaji utiču na pristup tržištima, dok ekološki propisi, poput Mehanizma prilagođavanja granice ugljika (CBAM) EU, koji je stupio na snagu 2023. godine, zahtijevaju značajna ulaganja u smanjenje emisija CO2. CBAM nameće dodatne obaveze za praćenje emisija, posebno za energetski intenzivne proizvode kao što su željezo, čelik i aluminij, što može povećati troškove za bh. izvoznike.

Nedostatak kvalificirane radne snage predstavlja još jedan ključni problem. Mnogi stručnjaci migriraju u zemlje EU poput Njemačke i Austrije, gdje su deficitarna zanimanja u metalurškom sektoru. Odlazak iskusnih profesionalaca u penziju dodatno komplikuje situaciju, zahtijevajući ulaganja u obrazovanje i obuku. Prema procjenama, sektor treba kontinuiranu podršku kroz interakciju sa nacionalnim naučno-istraživačkim sistemom, uključujući finansijsku pomoć za inovacije. Tehnološki napredak, poput automatizacije i digitalizacije, transformiše industriju, ali zahtijeva adaptaciju. Kompanije moraju ulagati u robotiku, istraživanje i razvoj (R&D) kako bi ostale konkurentne. Globalna ograničenja rasta, uzrokovana ratovima i ekološkim zahtjevima, mogu se odraziti na sektor u BiH, sa pozitivnim promjenama očekivanim tek u drugoj polovini 2024. godine.

Dodatno, sektor pati od zastarjele opreme, niske produktivnosti i nedostatka automatizacije. U 2014. godini, primijećen je pad proizvodnje baznih metala od 1,9 posto, dok su mašine i auto dijelovi rasli. Privatizacija je zastala na 74,8 posto do 2015., sa neprivatiziranim državnim kapitalom od 7,78 milijardi KM, što otežava privlačenje investitora. Ekološka modernizacija zahtijeva procjene utjecaja na okolinu i usklađivanje sa EU direktivama, poput IED za čistiju proizvodnju.

Modernizacija: Put ka zelenoj tranziciji i tehnološkom napretku

Modernizacija predstavlja ključni odgovor na ove izazove, sa fokusom na prelasku ka zelenoj tranziciji, usvajanju čistih tehnologija i cirkularne ekonomije. Strategija razvoja metalnog i elektro sektora FBiH za period 2015-2025. godine naglašava modernizaciju kroz novu opremu, restrukturiranje kompanija, privlačenje FDI za transfer znanja i integraciju u globalne lance vrijednosti. Ključni ciljevi uključuju povećanje dodane vrijednosti proizvoda, inovacije u proizvodnji (npr. auto dijelovi i mašine) i usklađivanje sa EU standardima poput Europe 2020. i For a European Industrial Renaissance. Podržava se naučno-istraživački razvoj, klasterizacija i integracija univerziteta za transfer tehnologija. U podsektorima, fokus je na nadogradnji proizvodnje mašina (odjeljak 28), električne opreme (27) i popravaka (33) sa energetski efikasnim tehnologijama, smanjenjem zastarjelosti i poboljšanjem produktivnosti.

Jedan od primjera je ArcelorMittal Zenica, najveći proizvođač čelika u BiH, specijaliziran za duge proizvode za građevinsku industriju, povezan sa rudnikom Prijedor za sirovine. U junu 2025. godine, ArcelorMittal je potpisao ugovor o prodaji svojih operacija u Zenici i Prijedoru grupi Pavgord, sa završetkom transakcije 31. oktobra 2025. godine. Ova prodaja predstavlja strateški korak ka optimizaciji imovine za ArcelorMittal, omogućavajući fokus na visokotehnološke imovine, dekarbonizaciju i zelene čelične projekte u Evropi. Za Pavgord Group, akvizicija omogućava kontrolu nad cijelim proizvodnim ciklusom, potencijalno revitalizirajući sektor. Međutim, postrojenja zahtijevaju značajna ulaganja u modernizaciju da bi ostala konkurentna i zadovoljila ekološke standarde, sa mješovitim rezultatima Pavgorda u prošlosti. Obustava pogona Koksara u kompaniji ArcelorMittal Zenica ima lančani efekat na različite sektore ekonomije, uzrokujući smanjenje prometa, prihoda i potrebe za radnom snagom. Ovi efekti se osjete ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u susjednim zemljama, jer su povezani lancem snabdjevanja i trgovine, opisala je Al Jazeera.

Među prvima koji su osjetili udarac je Luka Ploče, kojoj je Željezara Zenica bila najznačajniji korisnik usluga u povijesti a zadnjih godina je tu ulogu preuzeo ArcelorMittal Zenica. U 2023. godini Mittal je preko Luke Ploče uvezao 403.570 tona ugljena koji je korišten kao sirovina za proizvodnju koksa, dok je u prvih pet mjeseci 2024. godine uvezeno samo 38.000 tona ugljena. Ova promjena će direktno uticati na promet luke i njene prihode.Ono što je dobro je da niko od 206 radnika Departmenta Koksara nije ostao bez posla. Iz kompanije su objasnili da su radnici preraspoređeni u druge pogone, a da će nekima od njih kao stručnjacima biti ponuđen posao u pogonima Mittala u zapadnoj Evropi.

“Gašenje Koksare je gubitak, tu nema dileme. To je kao gašenje firme sa barem dvjesto radnika. Pogođeno je i više ako posmatramo lanac u kojem je transport, željeznica i drugo. Sindikat ArcelorMittala je od 2014. godine više puta upozoravao na loše stanje Koksare, tražio od uprave da se pravi nova. Prema našim saznanjima, radilo se o investiciji od nekih 100 miliona dolara. Vlasniku je to vjerovatno bilo previše. Činjenica je da se radilo o starom i dotrajalom postrojenju, to su najbolje osjetili radnici, ali i grad”, kazao je za Al Jazeeru Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona.

Objašnjava da je Uprava kompanije kao glavni razlog za gašenje Koksare navela visoku cijenu uglja za koksovanje, koja se praktično izjednačila sa cijenom koksa. Odnosno da nastavak proizvodnje nije isplativ. Ali da “nemamo odgovor na pitanje kako je isplativo Koksari u Lukavcu, a nije Zenici”.

“Sada je ArcelorMittal u situaciji da ovisi o vanjskom isporučiocu koksa. Svaki poremećaj u proizvodnji koksa ili transportu može se negativno odraziti na integralnu proizvodnju u Zenici. Da se razumijemo, ovo je privatna firma, sindikat se ne može previše miješati u poslovnu politiku. Ono što je sindikatu najvažnije su radnici. Sindikat je odmah po prijemu akta u kojem je najavljeno gašenje ovog pogona i proglašenje tehnološkog viška, o čemu smo obavijestili sve nivoe vlasti, zauzeo jasan stav prema upravi da niko od 206 radnika Koksare ne smije dobiti otkaz. Da svi moraju biti raspoređeni u druge pogone. To je od strane uprave i učinjeno, svi su radnici dobili nove ugovore u drugim departmentima”, kazuje Mujkanović.

Kaže da u sindikatu žale jer, zbog ovakve situacije, većini radnika koji su bili angažovani na određeno vrijeme nije produžen ugovor, ali da se nadaju da će dio njih uskoro biti ponovo pozvan, jer “to su dobri i vrijedni radnici kojih se poslodavac ne smije olako odreći”.

Željeznice Federacije BiH također osjećaju negativne efekte obustave Koksare u Zenici. Svake godine, ArcelorMittal Zenica donosi im 20-25 posto prihoda, a smanjenje potrebe za prevozom rude će svakako uticati na prihode ovog sektora.

Situacija zabrinjava Rudnik Ljubija u Prijedoru, odakle ArcelorMittal Zenica nabavlja željeznu rudu. Svako smanjenje proizvodnje u Zenici i odluka da ne gomilaju rudu na svojim depoima, utiče i na poslovanje Ljubije čiji je većinski vlasnik u iznosu od 51 posto ArcelorMittal a imaju 780 zaposlenih. Negativni efekti također eventualnog smanjenja nabavke rude iz Prijedora bi se odrazili na Željeznice Republike Srpske, jer ArcelorMittal Zenica čini značajan dio njihovih prihoda. Čak 42 posto godišnjeg prihoda im dolazi od novca dobivenog od ArcelorMittala Zenica za prevoz rude. U 2023. godini su za potrebe zeničke kompanije prevezli ukupno 1.143.969 tona željezne rude i ostvarili od toga prihod od 15.614.830 konvertibilnih maraka (7,98 miliona eura). “Vjerovatno će doći do smanjenja i proizvodnje i broja zaposlenih dok ne naprave sebi neku poziciju da mogu upaliti elektrolučnu peć u Zenici. Njihova tranzicija ide prema “zelenom čeliku”. Fokusiraće se grupacija na elektrolučne peći. Znam da jednu grade u Austriji, a da drugu rade u Španiji. To je fokus tih velikih kompanija da bi mogle biti konkurentne na tržištu”, smatra Dario Antonić, predsjednik Sindikata ArcelorMittala Prijedor.

Pojašnjava kako ih u Prijedoru očekuje reorganizacija, da se bore da ne dođe do otkaza za radnike, da oni koji ispunjavaju uslove mogu otići u penziju a oni koji izraze želju moći napustiti firmu uz stimulativne otpremnine.

“Pokušaće se zadržati mlađa radna snaga, da se svede na optimalan broj radnika za ovu proizvodnju od 1,1 miliona tona koja je umanjena za nekih 300.000 tona. Sve zavisi od poslovanja Zenice pred kojom je zadatak da u trećem i četvrtom kvartalu se stabilizuje, da dođu na neku nulu, da ne bude gubitaka. Čekamo i mi šta će biti”, ističe Antonić za Al Jazeeru.

Slično, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo podržava modernizaciju kroz programe poput Programa podrške novim ulaganjima u tehnološku modernizaciju i primjenu standarda kvaliteta, te Programa poticaja za ulaganja novoosnovanih subjekata. Ovi inicijative ciljaju prerađivačku industriju, uključujući proizvodnju metala, sa ciljem jačanja konkurentnosti, tehnološkog razvoja i kreiranja radnih mjesta. U novembru 2025., dodijeljeno je 1,9 miliona KM za 97 malih privrednika iz 351 aplikanta, podržavajući inovacije i jačanje tržišta. Podržane kompanije djeluju u 11 polja, uključujući high-tech i metalnu proizvodnju, sa trenutnim zapošljavanjem preko 1.000 ljudi.

U širem kontekstu, Vlada FBiH je konsolidovala sedam rudnika uglja pod Elektroprivredu BiH, sa obavezom ulaganja 497 miliona dolara u rehabilitaciju rudnika, uglavnom kroz kupovinu i modernizaciju teške rudarske opreme za poboljšanje efikasnosti. Nedavne strane investicije u rudarstvo ciljaju rezerve srebra, litij borata, nikla i drugih minerala. Sektor pokazuje stalni rast proizvodnje od preko 10 posto godišnje, čineći ga najjačim izvoznikom u ekonomiji BiH.

Nova ulaganja: Strane investicije i domaće inicijative

BiH privlači strane investitore zahvaljujući strateškom položaju, niskim troškovima distribucije i dugogodišnjoj tradiciji u metaloprerađivačkoj industriji. Prema preliminarnim podacima Centralne banke BiH, strane direktne investicije (FDI) u prvoj polovini 2024. godine iznosile su 530 miliona dolara, sa padom od 14,3 posto u odnosu na prethodni period. Međutim, sektor vidi prilike u energiji, transportu i clean tech-u. U dugoročnom planu, Svjetska banka procjenjuje da energetski sektor BiH, usko povezan sa metalurškim, zahtijeva preko 6 milijardi dolara za modernizaciju, produženje vijeka i nove kapacitete.

Ključni primjer je prodaja ArcelorMittalovih operacija Pavgord Grupi, koja je završena 31. oktobra 2025., sa svim zaposlenima koji prelaze kod novog vlasnika. Ova transakcija označava izlazak ArcelorMittala iz BiH nakon preko 20 godina, ali otvara mogućnosti za Pavgord da investira u niche tržišta i dodane vrijednosti proizvode. U 2024., Zenica je proizvela 0,5 miliona tona čelika, sa padom od 16,7 posto.

Domaće inicijative uključuju grantove Kantona Sarajevo, gdje je 12. novembra 2025. potpisan ugovor sa 97 privrednika za 1,9 miliona KM, fokusiranih na modernizaciju i rast. Mogućnosti postoje za veće kompanije da integriraju primarne proizvođače i razviju operacije, s obzirom na konkurentne troškove rada. U rudarstvu, prilike su u teškoj opremi poput buldožera, traktora i transportnih sistema.

Strategija 2015-2025. predviđa direktna ulaganja, dugoročne kredite i promociju FDI za podizanje produktivnosti, sa sufinansiranjem industrijskih zona i inkubatora. Kantonalne strategije poput Tuzle (podrška 50 firmi, 150 novih poslova do 2020.) i Zenica-Doboja naglašavaju modernizaciju opreme. Investicije u R&D centre za materijale, transfer tehnologija i obrazovanje su prioriteti. Privatizacija uključuje Željezaru Zenica i Aluminij Mostar za privlačenje FDI. Financijske potpore: grantovi FBiH (do 2 posto budžeta), krediti Razvojne banke FBiH (5 posto kamata), IRB RS (319,8 miliona KM 2008-2010). EU fondovi poput IPA (660 miliona EUR 2007-2013; za reforme 2014-2020), WBIF (>60 miliona EUR), Horizon 2020 i COSME podržavaju inovacije.

Perspektive i put naprijed: Održivi rast i regionalna integracija

Budućnost metalurške industrije u BiH zavisi od zajedničkih napora vlade, privatnog sektora i akademije. Potrebna su ulaganja u R&D, obrazovanje i infrastrukturu kako bi se osigurala konkurentnost. Procjene ukazuju na stabilizaciju tržišta u drugoj polovini 2024. godine, sa povećanjem potražnje u 2025. Elektroindustrija se ističe sa rastom izvoza od 36,24 posto, dok lanci vrijednosti poput metalnih dijelova za autoindustriju i mašina nude najveći potencijal. Sektor ima potencijal za dupliranje proizvodnje, 30 posto rast izvoza i rast zaposlenosti, inspiriran regionalnim primjerima poput Srbije.

U zaključku, metalurška industrija u BiH stoji na raskršću: izazovi poput ekoloških propisa i migracije radne snage zahtijevaju hitnu akciju, ali modernizacija i nova ulaganja – poput onih u Zenici, rudnicima i grantovima – otvaraju put ka održivom rastu. Sa pravilnim strategijama, sektor može zadržati svoju dominantnu ulogu u ekonomiji BiH, doprinoseći prosperitetu cijele zemlje i regionalnoj integraciji.

R.O.