Lijekovi koji se proizvode u BiH – ali se ne prodaju u BiH
Zašto su lijekovi „dostupni u Njemačkoj“ nedostupni u Sarajevu Bosna i Hercegovina ima razvijenu farmaceutsku industriju koja uspješno izvozi lijekove na zahtjevna tržišta Evropske unije, uključujući Njemačku, Francusku i druge zemlje.
Kompanije poput Bosnalijeka iz Sarajeva, ZADA Pharmaceuticals iz Lukavca ili manjih proizvođača često proizvode generičke i brendirane lijekove koji zadovoljavaju stroge EU standarde (EU GMP certifikate). Međutim, paradoks je da mnogi od tih istih lijekova – proizvedenih u BiH – nisu dostupni bh. pacijentima u apotekama. Oni se izvoze, a u BiH se ili uopće ne registruju za domaće tržište ili ne budu plasirani zbog ekonomskih i regulatornih razloga.
Najveći bh. proizvođač Bosnalijek, na primjer, ostvaruje više od 70 posto prihoda od izvoza na 21 tržište na tri kontinenta. Njihov portfolio obuhvata preko 240 proizvoda, ali fokus na izvozna tržišta čini ih finansijski zavislima od stranih kupaca.
„Bosnalijek godinama ulaže u razvoj i ispunjavanje strogih uvjeta kako bi stvorio mogućnosti izvoza lijekova na tržišta širom svijeta. Zbog ovakvih uvjeta koji se postavljaju pred nas, mi u velikoj mjeri finansijski zavisimo od zadržavanja dostignutih pozicija na postojećim inozemnim tržištima, naročito jer se odnos prema domaćim proizvođačima na tržištu BiH već godinama značajnije ne mijenja“ (Izjava Bosnalijeka za Dnevni avaz, septembar 2023.).
Slična situacija je i sa drugim proizvođačima: lijekovi se proizvode u BiH po EU standardima, ali za izvoz, dok domaće tržište ostaje bez njih.
Domaći proizvođači pokrivaju samo 20-29 posto bh. tržišta
Prema podacima iz 2023. i 2024. godine, domaća farmaceutska industrija u BiH pokriva samo oko 20 posto ukupnog tržišta lijekova, dok na esencijalnim listama (lijekovi koji se izdaju na recept) učestvuju sa 29 posto – iako bi, prema procjenama struke, mogli pokriti preko 60 posto uz postojeći portfolio.
„Na esencijalnim listama lijekova koji se izdaju na recept u Bosni i Hercegovini domaći proizvođači učestvuju sa 29 posto iako su u proteklom periodu bili u mogućnosti zajedno pokriti više od 60 posto tržišta esencijalnih lijekova, i to s postojećim portfolijem“ (Izvještaj Udruženja proizvođača lijekova, objavljen u Dnevnom avazu, februar 2024.).
BiH ima najmanji udio domaćih lijekova u farmaceutskom tržištu u odnosu na zemlje regiona, gdje domaći proizvođači drže preko 50 posto tržišta.
Zašto se lijekovi proizvedeni u BiH ne registruju za domaće tržište?
Ključni razlog je ekonomski i regulatorni:
- Stroge cijene na bh. tržištu: Cijene lijekova u BiH određuje Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH (ALMBiH) po Pravilniku o oblikovanju cijena – one su među najnižima u Evropi, bazirane na referentnim cijenama iz zemalja poput Slovenije, Hrvatske i Srbije. Proizvođačima se često ne isplati registrirati lijek za BiH jer bi morali prodavati po cijenama nižim od troškova proizvodnje ili izvozne marže.
- Dvostruka registracija je skupa: Da bi lijek bio dostupan u BiH, mora proći punu proceduru registracije pred ALMBiH – što traje mjesecima i košta desetine hiljada maraka po proizvodu. Za izvoz u EU, proizvođači već imaju EU GMP certifikat i registraciju u nekoj EU zemlji, ali to se ne priznaje automatski za bh. tržište. Mnogi jednostavno odustanu od domaće registracije jer je izvoz profitabilniji.
- Prioritet izvoza: Farmaceutska industrija je strateška grana u većini zemalja i štiti se poreznim olakšicama, subvencijama ili preferencijama na javnim nabavkama. U BiH toga nema u dovoljnoj mjeri – nema povrata poreza na dobit za izvoznike preko 30 posto prihoda od izvoza (kao što je ranije postojalo), niti obaveze da domaći lijekovi imaju prednost na esencijalnim listama.
„Farmaceutska industrija je strateška grana privrede svake zemlje te je neophodno da kao takva bude zaštićena kroz različite mehanizme zaštite i podrške, što je slučaj u većini zemalja koje imaju svoju farmaceutsku industriju“ (Udruženje proizvođača lijekova BiH, februar 2024.).
Sistemski zaborav, a ne „izvozna privilegija“
Ovaj paradoks nije slučajan – to je posljedica neuređenog tržišta lijekova u BiH, gdje strani uvoznici dominiraju jer mogu ponuditi niže cijene (često dumping), dok domaći proizvođači bivaju gurani na izvoz. Pacijenti u BiH tako plaćaju uvoz skupljih ekvivalenata ili čekaju nestašice, dok lijekovi proizvedeni u Sarajevu ili Banjoj Luci stoje na policama apoteka u Berlinu ili Parizu.
Vrijeme je da se mijenja regulativa: olakšati registraciju za domaće proizvođače koji već imaju EU certifikate, vratiti porezne olakšice za izvoznike i dati prednost bh. lijekovima na esencijalnim listama.
R.O.